Forum o djeci i roditeljima
 
Početna stranicaCalendarFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 Zašto nekoj djeci treba duža prilagodba na vrtić?

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Josipa
Moderator
Moderator


Female
Broj postova : 7123
Age : 33
Lokacija : Bistrinci
Registration date : 14.04.2008

PostajNaslov: Zašto nekoj djeci treba duža prilagodba na vrtić?   sri lis 20, 2010 5:26 pm

Po ulasku djeteta u vrtić, dijete mora razviti povjerenje u odgajatelja da bi se osjećalo sigurnim. O tome koliko brzo će se razviti međusobno povjerenje i time smanjiti intenzivne reakcije djeteta na prilagodbu, ovisi o slijedećim karakteristikama: temperamentu i fiziološkim karakteristikama djeteta i odgajatelja, stilu privrženosti razvijenog između majke i djeteta, osjetljivosti odgajatelja te ostalim situacijskim karakteristikama (broj djece, glasnoća, jačina svjetlosti itd.). U ovom članku objasnit će se utjecaj stila privrženosti na prilagodbu djeteta u vrtiću.

Privrženost je specifični tip socio-emocionalne veze između dojenčeta i roditelja, najčešće majke, koja nastaje tijekom prve godine djetetova života, pri čemu je presudna kvaliteta brige o djetetu. U situacijama koje predstavljaju prijetnju za dijete (poput gladi, buke, nepoznata situacija), potreba za roditeljem se aktivira te dijete traži zaštitu. Stil privrženosti ovisi o roditeljskoj sposobnosti da uoči djetetovu potrebu za bliskošću s njim te o osjetljivosti na nju. Dijete na osnovi roditeljske sposobnosti uočavanja što ono treba i odgovaranja na to, gradi sliku o sebi kao biće koje (ni)je vrijedno roditeljske ljubavi i pažnje, te donosi zaključke da li je roditelj voljan i sposoban zadovoljiti njegove potrebe kada se pojave.

Postoje četiri tipa privrženosti između djeteta i majke: sigurna, anksiozna-izbjegavajuća, anksiozna-opiruća i dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost.

Ukoliko majka adekvatno reagira na djetetove signale i potrebe, posebno u stresnim situacijama, ona omogućuje djetetu sigurnu osnovu na temelju koje ono stvara sliku o sebi i svijetu oko sebe kao i načine sučeljavanja sa stresom. Ta će majka razviti s djetetom sigurnu privrženost. Dijete će imati bazično povjerenje u roditelja da će biti dostupan, osjetljiv i koristan u zadovoljavanju njegovih potreba. U novim situacijama dok je majka prisutna, ta će djeca istraživati, a na odvajanje od majke reagiraju s manje straha. U nepoznatoj situaciji, kao što je to ostajanje u vrtiću po prvi puta, ta će djeca plakati i biti uznemirena jer je roditelj otišao. Međutim, odgajateljice će ih moći utješiti jer dijete ima povjerenja u odrasle osobe. Također, moći će ih zainteresirati s igračkama koje su ponuđene jer se osjećaju dovoljno sigurno da se slobodno upuste u istraživanje. Kada se majka vrati, reagirat će s plačem jer se sjetilo da je bilo ostavljeno. Ali kada završi početno razdoblje prilagodbe na novu situaciju, ta će se djeca veseliti povratku roditelja.

Djeca koja su sigurno privržena u roditelja, pokazuju više istraživačkih ponašanja, bolje rješavaju probleme i imaju bolje odnose s vršnjacima. Pokazuju više entuzijazma, pozitivnih emocija i upornosti što sve rezultira adekvatnim međuljudskim odnosima i u odrasloj dobi. Oko 55-65 posto djece razvije opisani stil privrženosti s primarnim roditeljem.

Anksiozna - izbjegavajuća privrženost kod djeteta je rezultat ranih iskustava s majkom koja ne odgovara na potrebu djeteta koje traži njezinu blizinu te mu je psihološki nedostupna. Takve majke govore o bebi toplim riječima, igraju se s njom, vode računa o hranjenju i spavanju, no često odbacuju djetetovu potrebu za privrženošću, ne vole prisan kontakt i ne osjećaju se dobro kada dijete pokazuje potrebu za fizičkom i emocionalnom bliskošću. Takva djeca pokazuju malo ili nimalo opreznosti pred strancima i postaju uznemirena samo kad ostanu sama. U situaciji kao što je ostajanje u vrtiću po prvi puta, ta će djeca pokazati malu uznemirenost pri odvajanju od roditelja i brzo će se početi igrati s igračkama. Pri povratku roditelja, izbjegavat će ga nastavljajući se igrati s igračkama. No, to ne znači da dijete nije tužno što je ostavljeno već da je naučilo da ako pokaže svoje osjećaje (u ovom primjeru tugu) da na njih neće biti adekvatan odgovor (u ovom slučaju utjeha). Slično je kada se roditelj vrati po to dijete – ukoliko dijete pokaže sreću jer se roditelj vratio, to najčešće zahtijeva fizički kontakt s djetetom (zagrljaj). Budući da roditelj koji je razvio izbjegavajući stil privrženosti s djetetom do sada nije odgovarao adekvatno na djetovu potrebu za fizičkim kontaktom, dijete neće pokazati radost pri povratku.

Djeca koja su razvila anksiozno-izbjegavajuću privrženost, pokazuju manjak suradnje, istraživačkog ponašanja i empatije. Ona imaju loše odnose s vršnjacima, izbjegavaju bliske emocionalne veze jer smatraju da emocije nisu važne. Izbjegavajuće privrženi odrasli pokazuju strah od intimnosti, nemaju povjerenja u ljude, osjećaju se nelagodno kad su bliski s drugima, postaju nervozni i odbijaju kontakt ako im se netko previše približi. Oko 20-25 posto djece razvije ovaj stil privrženosti s primarnim skrbnikom.

Ambivaletno - opiruća privrženost nastaje kao rezultat nedosljednog ponašanja majke. Ona ponekad odgovara na djetetovu potrebu za blizinom i bude dostupna, ponekad ne. Ta djeca zbog toga doživljavaju majku ili roditeljsku figuru kao nekonzistentnu i nedosljednu jer dobivaju dvostruku poruku - u jednom trenutku su prihvaćena, a u drugom su odbacivana. Nesigurni su hoće li roditelj biti dostupan, osjetljiv i od pomoći kada ga zatrebaju. To dovodi do toga da djeca postaju nesigurna i bojažljiva, a sve odrasle osobe doživljavaju kao nepouzdane. Kao posljedica, dječje samopouzdanje i samopoštovanje kao i motivacija za istraživanjem okoline ovisit će o podršci i odobravanju majke. Ova ovisnost o drugima otežava razvoj adekvatnih emocionalnih veza te dovodi do emocionalne nestabilnosti i osjetljivosti na stres. U novoj situaciji vrlo teško prestanu plakati čak i kada se roditelj vrati. Ponovni sastanak s roditeljem dovodi do mješavine olakšanja što je vide i ljutnje što su bila ostavljena. Ponekad mogu imati napad bijesa ili traže pažnju od drugih, a potom je odbijaju. Vrlo teško će se zainteresirati za igračke zbog čega će period prilagodbe trajati dugo. Oko 10 posto djece razvije ovaj stil privrženosti s roditeljem.

Dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost razvija se često kod djece čije su majke bile zlostavljane u djetinjstvu ili pate od nedovršenog tugovanja. Takve su majke vrlo često nedosljedne i prezauzete tako da dijete nema na raspolaganju uzor s kojim će se identificirati. Dijete će u tom slučaju biti zbunjeno svaki puta kada se pojavi potreba za privrženošću. karakterizira mješavinu izbjegavajućeg, ambivaletnog i sigurnog ponašanja. Ta djeca nemaju uhodan obrazac ponašanja već se mogu činiti ošamućena, zbunjena, uplašena te se mogu nedosljedno ili kontradiktorno ponašati.

Kada takva djeca odrastu u velikom broju slučajeva pokazuju pojačanu potrebu za kontrolom, jer na taj način mogu predviđati situacije što im pruža osjećaj sigurnosti. Oko 10-15 posto djece razvije dezorganizacijsko-kontrolirajući stil privrženost.

Kakvu će roditelji privrženost razviti s djetetom uvelike ovisi o tome kakvu su privrženost njihovi roditelji razvijali s njima. Roditelji koje su njihovi roditelji odbacivali i nisu prihvaćali vrlo će teško stvarati odnose povjerenja s drugim ljudima. Oni su odrasli vjerujući da njihove potrebe neće biti zadovoljene, da će ih drugi odbaciti, prema njima se ponašati neprijateljski ili im biti psihološki nedostupni. Iz tog razloga preporučljivo je da se osvrnemo na svoje djetinjstvo, kako su nas roditelji tretirali te ako procijenimo da postoji potreba potražimo savjet stručne osobe koja će nam pomoći da razriješimo vlastite „demone“ i sa svojom djecom razvijemo sigurnu privrženost, a time i njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.

S druge strane, ukoliko je dijete starije od tri godine, a prepoznali ste da ste s njim razvili anksiozno-izbjegavajući, ambivalentno-opirući ili dezorganizacijsko-kontrolirajući stil privrženost te ne znate kako promijeniti svoj odnos s djetetom, poželjno da se obratite stručnjaku za rad s djecom. U tom radu djetetu će biti omogućeno da ono „otpusti“ nakupljene osjećaje ljutnje, straha, tuge, frustracije, ljubomore ili neke druge osjećaje zbog nezadovoljenih potreba. Kroz igru, dijete će steći osjećaj sigurnosti i kontrole nad svojim životom te biti sposobnije u budućnosti razvijati siguran stil privrženosti s drugim ljudima.

Izvor : www.ordinacija.hr

_________________
3.1.2005.
21.3.2006.
28.9.2011.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
 
Zašto nekoj djeci treba duža prilagodba na vrtić?
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Kako djeci dajete lijek?
» Što sve treba za produženje dječjeg doplatka?
» ne davati med djeci mlađoj od dvije godine!
» Izreke o djeci i roditeljima
» Kakva treba biti majka?

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 :: Djeca :: Jaslice,vrtić,škola.-
Forum(o)Bir: